U ovom radu moj je cilj upotrijebiti okvir epistemički nepravde kako bih proširila postojeću normativnu analizu pretjerane medikalizacije na psihijatriju i tako skrenuti pozornost na zanemarene nepravde. Kaczmarek (2019) razvio je obećavajući bioetički i pragmatičan pristup pretjeranoj medikalizaciji, koji se sastoji od četiri pitanja koja pokrivaju probleme vezane za štete i prednosti medikalizacije. Ukratko, ako na sva predložena pitanja odgovorimo s "da", onda je riječ o pretjeranoj medikalizaciji. Nadovezujući se na okvir epistemičke nepravde, tvrdit ću da Kaczmarekovom prijedlogu nedostaju smjernice u vezi s postupcima kroz koje trebamo odgovoriti na četiri pitanja, te ću uvesti pojmovne resurse epistemičke nepravde da usmjere naše razmišljanje o tim pitanjima. To će me navesti da branim inkluzivnije postupke donošenja odluka u vezi s medikalizacijom u DSM-u. Kaczmarekovo gledište dopunjeno okvirom epistemičke nepravde može nam pomoći da postignemo bolje oblike medikalizacije. Zatim ću upotrijebiti sporni slučaj medikalizacije, stvaranje predmenstrualnog disforičnog poremećaja (PMDD) u DSM-5 kako bih ilustrirala na koji način okvir epistemičke nepravde može pomoći u rasvjetljavanju ovih problema i pokazati njegovu relevantnost za razlikovanje dobrih i loših oblika medikalizacije.