Izolati virusa infektivne degeneracije loze (VIDL) s otoka Visa istraživani su s pomoću metoda agar-gel imunoelektroforeze i SDS-poiiakril amid gel elektroforeze (SDS-PAA). VIDL se u imunoelektroiorezi razdvajao u dvije, katkad tri elektroforetičke komponente koje su putovale prema katodi. Razdvojene tri centrifugalne komponente virusa (gornja, srednja i donja) putovale su različitom brzinom. Gornja komponenta, sastavljena od praznih virusnih proteinskih omotača, kretala se najbrže, a donja komponenta je bila najsporija. Također je zapažena razlika u brzini putovanja prema katodi između različitih izolata VIDL. Metodom SDS-PAA gel elektroforeze u 7,5 i 10°/o-tnim gelovima dobivena je vrijednost za molekularnu težinu proteinske podjedinice omotača VIDL-a od 53.700 daltona. Ta se vrijednost podudara s molekularnom težinom od 54,000 koju su u svojim istraživanjima dobili Quacquarelli etal. (1976) i Dias (1976). Posebno je istraživan OO izoiat koji je imao širok i vrlo neobičan krug domaćina za VIDL. Iz purificiranog materijala OO izolata dobivena je proteinska podjedinica VIDL od 52.000 daltona i protein od 41.000. Taj manji protein mogao bi pripadati drugom virusu koji se prenaša samo zajedno sa VIDL, jer ih nije bilo moguće razdvojiti na test biljkama. Iz drugih izolata dobiveno je također, osim proteinskih podjedinica VIDL-a, i nekoliko drugih polipeptida koji zahtijevaju dalja istraživanja. Obje metode elektroforeze, opisane u našem radu, pokazale su se korisnima u istraživanju homogenosti virusnog materijala izoliranog iz vinove loze s raznim simptomima zaraze.