U radu se razmatra proces ujedinjenja Njemačke iz perspektive Prusije, države katalizatora ovog procesa. Početna vremenska točka rada je Bečki kongres koji donosi novitete u međusobnim odnosima i vanjskoj politici europskih velesila, dok završna točka je sam čin stvaranja ujedinjene Njemačke. Pratimo kako je tekla transformacija Prusije i drugih država u jedinstvenu državu, te zašto se prije toga nužno morao raspasti Metternichov sustav međunarodnih odnosa. Ovo pitanje će okupirati pažnju javnosti više od dva i pol stoljeća, obzirom da će odnosi Njemačke i Francuske biti možda i najvažnije pitanje za uspostavu mira i stabilnosti u Europi. Time ovaj rad analizira ne samo temelje njemačke državnosti, već podredno djelomično određuje i razloge nastanka kasnijih europskih integracija. Analiziramo i jedno od ključnih pitanja 19. st, odnosno stvaranje nacionalnih država. Obzirom da je u njemačkom slučaju većina pretpostavki ujedinjenja postojala još 1848. g., dajemo odgovor zašto ovaj proces nije bio već tada dovršen. Za potpunije razumijevanje ovog pitanja dajemo uvid i u najvažnija unutrašnja pitanja pruske države, kao što su pitanja podjele vlasti, unutrašnji sukob između liberalnih i konzervativnih ideja, itd. Osvrćemo se i na utjecaj pruskog kancelara Otta von Bismarcka na samo ujedinjenje, obzirom da ovo pitanjei danas nudi dosta različite, pa i dijametralno suprotne odgovore. Posebnu pažnju posvećujemo Bečkom kongresu i odlukama donesenim na njemu, kao i različitim savezima koji su od prvorazrednog značaja za odnose među državama u Europi tijekom prve polovice 19. st. Pažnju potom pružamo nastanku Njemačke, pri čemu prvo obrađujemo pretpostavke ujedinjenja. Tek ispunjenjem ovih uvjeta započinje i sam proces ujedinjenja, što opisujemo u završnom dijelu rada.