Sindrom neodgovarajućeg izlučivanja antidiuretskog hormona (SIADH) je endokrinološki poremećaj koji nastaje kada postoji kontinuirano lučenje antidiuretskog hormona (ADH) u odsutnosti odgovarajuće osmotske stimulacije. Najčešći uzrok SIADH u kliničkoj praksi su tumori ili primjena lijekova (diuretici, antidepresivi, antipsihotici…). Sekundarna adrenalna insuficijencija je uzrokovana nedovoljnom produkcijom adrenokortikotropnog hormona i posljedično kortizola. U stanju hipokortizolizma gubi se inhibitorni utjecaj kortizola na lučenje ADH te posljedično dolazi do pojačanog lučenja ADH što u svojoj osnovi imitira SIADH. Oba entiteta se prezentiraju euvolumnom hiponatremijom, ali njezin pravi uzrok može biti pogrešno dijagnosticiran što u konačnici može rezultirati neadekvatnim liječenjem i lošim ishodom. Naš prikaz slučaja je o pedesetsedmogodišnjem muškarcu koji je liječen kemoradioterapijom zbog hematološkog maligniteta u području orofarinksa. a koji se u više navrata prezentirao teškom hiponatremijom s prijetećim smrtnim ishodom. Uzimajući u obzir onkološku bolest, pacijentu je kao uzrok hiponatremije postavljena dijagnoza SIADH te je liječen hipertoničnim otopinama NaCl i restrikcijom unosa tekućine. Bolesniku je nedugo zatim dijagnosticirana COVID-19 infekcija te je po tadašnjem protokolu, među ostalim, započeto liječenje glukokortikoidima. Uz ovu terapiju došlo je do korekcije vrijednosti serumskog natrija pa je kao uzrok hiponatremije potvrđena, do tada neprepoznata, sekundarna adrenalna insuficijencija. Iako je SIADH najčešći uzrok euvolumne hiponatremije u bolesnika s malignom bolešću, treba imati na umu da je SIADH ipak dijagnoza isključivanja. Svakako je potrebno prethodno isključiti hipotireozu i sekundarnu adrenalnu insuficijenciju kao moguće uzroke. Sekundarna adrenalna insuficijencija nalikuje SIADH po kliničkoj prezentaciji, ali liječenje i ishodi ova dva stanja su različiti. Adrenalnu rezervu potrebno je evaluirati kod bolesnika s malignom bolešću, naročito ukoliko su liječeni nekom od terapijskih opcija koja povećava rizik nastanka adrenalne isuficijencije (kemoterapija, zračenje vrata ili baze lubanje, imunoterapija). Ako su ovim bolesnicima iz nekog razloga u terapiju uvedeni kortikosteroidi, ukoliko se javi potreba za prekidom terapije, dozu kortikosteroida je potrebno postepeno i oprezno reducirati te procijeniti adrenalnu rezervu, naročito ukoliko postoji rizik podležeće, neprepoznate adrenalne insuficijencije. Ovo naročito treba imati na umu ukoliko se radi o bolestima/stanjima koje u svom protokolu liječenja uključuju primjenu kortikosteroida, kao što je Covid-19 infekcija.