Svrha je ovog rada razvijanje teorijskog okvira koji se može primijeniti za analizu i empirijska istraživanja učinkovitosti upravljanja školama na lokalnoj razini u hrvatskom kontekstu. U radu su eksplicirane bitne dimenzije prema kojima je moguće pratiti praksu upravljanja školama na lokalnoj razini, i komentirani su primjeri modaliteta mjera jačanja školskih i učeničkih kapaciteta koje se provode u određenim lokalnim samoupravama. Pregled dostupnih podataka pokazuje da prioriteti ulaganja jedinica lokalne samouprave u različite tipove intervencija bitno variraju u različitim lokalnim zajednicama, a mogućnost ulaganja u programe za koje postoje indicije da su povezani s jačanjem školskih i učeničkih postignuća ovisi o tome koliko su otprije razvijene osnovne materijalne pretpostavke za nesmetano funkcioniranje škola. Analizirane su i predložene smjernice za korištenje učinkovitih mehanizama potpore na relaciji suradnje između lokalnih instanci upravljanja (osnivača škola) i školskih ustanova.