Polazeći od pretpostavke da je ekonomska recesija u Hrvatskoj nepovoljno utjecala na životni standard obitelji i kućanstava, ovaj rad ima ciljeve: 1) istražiti utjecaj gospodarske krize na promjene u opsegu i dubini siromaštva; 2) analizirati promjene profila i strukture siromaštva; 3) utvrditi udio novog siromaštva u Hrvatskoj te 4) analizirati učinkovitost mjera zaštite od nezaposlenosti i socijalne pomoći s obzirom na eventualne promjene u opsegu i profilu siromaštva. Da bi se procijenio utjecaj krize na broj i sastav siromašnih, korištena je Anketa o potrošnji kućanstava, koju je provodio na godišnjoj razini Državni zavod za statistiku iz 2007. godine, prije početka krize, i 2010. godine, nakon pojave krize. Linija siromaštva i drugi pokazatelji siromaštva temelje se na službenoj metodologiji Eurostata. Rezultati pokazuju da je tijekom krize u Hrvatskoj poraslo relativno i apsolutno siromaštvo, ali ne i dohodovne nejednakosti. Kriza je više pogodila radno aktivno stanovništvo (nezaposleni i zaposleni) i one koji ovise o njima, a to su djeca i mladi. Primjetan je blagi trend rasta novih siromašnih, kao što su: mladi nezaposleni, osobe s višim kvalifikacijama i obitelji s djecom. Međutim, nije bilo dramatičnih promjena u sastavu siromašnih jer su umirovljenici, starije i druge radno neaktivne osobe i dalje najbrojniji među siromašnima. Broj kućanstava sa stambenim i nestambenim kreditima višestruko se smanjio među siromašnima, ali je poraslo kreditno opterećenje preostalih najsiromašnijih kućanstava s kreditima. Sustavi socijalne skrbi, zaštite od nezaposlenosti i aktivne politike zapošljavanja pokazali su slabu učinkovitost u ublažavanju i prevenciji siromaštva. Povećanje broja novih siromaha zahtjeva veća ulaganja u mjere aktivne socijalne politike.