Jedan od načina očuvanja jezika danas je podrška njegove ``izvozne'' moći. Za život nekoga jezika nije bitno samo to koliko se govornika njime služi kao materinskim jezikom, već i to koliki se njime služe kao drugim ili stranim jezikom. Današnji svijet pogoduje uporabi stranih jezika čija je potreba očita i doprinosi kvalitetnoj međunarodnoj komunikaciji. Ta je činjenica vrjednovana nizom europskih dokumenata od kojih je, čini se, najznačajniji \emph{Common European Framework of Reference for Languages: Learning, teaching, assessment.} Poljaci su svoj ulazak u Europsku uniju obilježili donošenjem zakona o jeziku o čijoj bi se potrebi moglo raspravljati. No neosporno je da je taj dokument osim zakonskih odluka o uporabi jezika u javnom opticaju donio istovremeno dvije jako važne odredbe. Jedna se odnosi na djelovanje Savjeta za poljski jezik, koji djeluje kao organ Akademije znanosti, dok se druga odnosi na zakonsku potvrdu certifikacije poljskoga jezika. U članku će se kao znakovita činjenica razmatrati kronologija nastanka certifikacije poljskoga jezika, zakonske odredbe u kojima je certifikacija zaživjela te način na koji se ostvaruje certifikacija.