U radu autor propituje međuodnos Ustavnog i Vrhovnog suda, polazeći od načela njihove međusobne suradnje i uzajamne provjere. Polazna postavka rada jest tvrdnja da konstitucionaliziranje toga odnosa otvara dostatan prostor za međusobnu suradnju i uzajamnu provjeru tih institucija, ne narušavajući pri tome njihovu samostalnost i neovisnost. To zato jer im je ustavotvorac, propisujući njihov položaj, zadaće i djelokrug, utvrdio okvir djelovanja, a s druge strane im dao supstancijalnu nadležnost temeljem koje trebaju realizirati i podići ostvarenja vladavine prava i vladavine ustava. Poštovanje, primjena i provedba ustava nije i ne može biti odnos dominacije i supremacije. Naprosto zbog toga što je u državi vladavine prava i vladavine ustava svatko dužan poštovati ova načela koja se, pored inog, ostvaruju dosljednom primjenom i provedbom načela ustavnosti i zakonitosti.