Službe za odnose s javnostima pojavile su se kao odgovor na sve veće potrebe za “kultiviranjem” odnosa među različitim društvenim akterima i medijima zbog specifičnih okolnosti suvremenoga kapitalizma. Razvile su se u uvijek dostupne, jeftine i zato neizostavne partnere u procesu medijske produkcije. Novinari njihovim priopćenjima za javnost i konferencijama za novinstvo posvećuju veliku pozornost, a s time je povezan i sve veći utjecaj tih službi na suvremeni novinarski diskurs. Analiza televizijskih novinarskih tekstova i usporedba s informacijama koje svaki dan dolaze u uredništva otkriva visoki stupanj posve netransparentnih izvora informacija, a prevladavaju materijali službi za odnose s javnostima. Takve rutinski dobivene informacije, potpuno su pripremljene i često neizmijenjene dolaze do publike. Daleko najčešći, i u novinarskim tekstovima najočitiji, su “pravi” službeni izvori informacija – nositelji društvene, gospodarske i političke moći i vlasti. Informacija tako nije više pravo, nego privilegij, što negativno utječe – ne samo na novinarstvo kao profesiju – nego i na društvo općenito.