U radu su analizirani pseći visceralni hemangiosarkomi koji su tijekom petogodišnjeg razdoblja dostavljeni u Zavod za veterinarsku patologiju Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Utvrđena su ukupno 52 tumora u ukupno 31 psa. Analizirani su histološki obrasci rasta (kavernozni, kapilarni i solidni) te količina potporne strome tumora. Osim toga uzorci su obojeni toluidinskim modrilom radi vizualizacije mastocita te je određen njihov broj u parenhimu tumora, u stromi i na rubovima tumora. Prosječna dob zahvaćenih pasa bila je 10 godina, prevladavali su mužjaci, a tumori su najčešće nađeni kod križane pasmine, njemačkog ovčara i labradora retrivera. Najveći broj visceralnih hemangiosarkoma nađen je u slezeni (27/52). Najčešći obrazac rasta visceralnog hemangiosarkoma bio je čisti kavernozni, uz kombinaciju kavernoznog i solidnog obrasca u različitim omjerima. Mastociti su pronađeni u 44 od 52 visceralna hemangiosarkoma (84,6 %). Manji broj mastocita nađen je u parenhimu tumora, a veći broj u stromi i na rubovima tumora. Broj mastocita u tumorima nije bio znakovito povezan s obrascem njegova rasta, ali je u svim ispitivanim tumorima utvrđena pozitivna korelacija između broja mastocita – parenhima i strome (rs = 0,28, P < 0,05), broja mastocita – strome tumora + ruba tumora (rs = 0,74, P < 0,05) i broja mastocita – parenhima i broja mastocita – strome tumora + ruba tumora (rs = 0,30, P < 0,05). U tumorima slezene znakovita pozitivna korelacija bila je samo između broja mastocita – stroma + ruba tumora (rs = 0, 68; P < 0,05). Ovi rezultati upućuju na veći broj mastocita u tumorima s razvijenijim stromalnim komponentama u psećim visceralnim hemangiosarkomima. Potrebna su daljnja istraživanja uloge mastocita i čimbenika koje oslobađaju u razvoju odnosno progresiji hemangiosarkoma.