Autor se na početku svog rada ukratko osvrće na dosadašnja istraživanja o porijeklu i povijesti balkanskih Vlaha, na različite rezultate i pristrane interpretacije pojedinih povjesničara, te zaključuje da mu je cilj pokazati etničku samosvojnost Vlaha na temelju srednjovjekovnih izvora. U uvodnim poglavljima istražuje koliko i na koji način o Vlasima govore srednjovjekovne povelje srpskih vladara, te latinski izvori zapadnih kroničara i papinskih isprava i pisama. Glavni dio rasprave obuhvaća opis Vlaha na temelju srednjovjekovnih bizantskih kroničara, povjesničara i pisaca. Na početku tog dijela autor umeće pregled o procesu dolaženja, miješanja i stapanja različitih naroda i etničkih skupina na Balkanu od IV. do X. stoljeća. Zatim analizira prvi spomen Vlaha u bizantskim kronikama iz X. stoljeća, a koje opisuju Vlahe u vrijeme cara Justinijana (VI. st.), te kako se oni spominju u kasnijim bizantskim djelima. Opisuje potom što isti izvori govore o porijeklu Vlaha, o njihovom etničkom karakteru, o njihovom kršćanstvu i crkvenoj organizaciji i konačno o njihovoj političko-socijalnoj strukturi i gospodarskoj djelatnosti.