Kazneno pravo EU-a relativno je nova pravna konstrukcija nastala u posljednjih dvadeset godina. Iako je imalo iznimno pozitivnu ulogu u kreiranju zajedničkog područja slobode, sigurnosti i pravde, u isto je vrijeme razotkrilo specifične nedostatke. Kao takvi u ovom će članku biti analizirani: 1) pitanje “federalne” strukture i načela nadređenosti prava EU-a, 2) granice uzajamnog priznavanja, pri čemu se uzima u obzir ograničena harmonizacija proceduralnih prava, 3) demokratska kontrola pri donošenju kaznenog prava EU-a, pogotovo u vezi s ulogom Europskog parlamenta i nacionalnih parlamenata, te 4) pitanje učinkovitih pravnih lijekova u instrumentima kaznenog prava EU-a. Ured europskog javnog tužitelja predstavlja novo razdoblje u razvoju kaznenog prava EU-a. Uspostavlja djelatnu tužiteljsku službu, koja se ne temelji na logici suradnje, kao npr. Eurojust, nego predstavlja nezavisno pravosudno tijelo s ovlastima progona i kažnjavanja kao znacima "federalne" suverenosti. Posljedično predstavlja velik korak naprijed u ostvarivanju prave europske savezne države. Kao takav nije imun na probleme koji su bili prikazani u vezi s kaznenim pravom EU-a općenito. U članku su prikazani problemi koji mogu nastati pri prijenosu Uredbe o Uredu EJT-a u nacionalne sustave u vezi s načelima iz nacionalnog ustava (npr. načelo jednakosti ili podjele vlasti), pogotovo u sustavima s istražnim sucem kao u slučaju slovenskog prijenosa. Nadalje će biti istaknut problem mogućnosti forum shoppinga zbog relativno nizke usklađenosti nekih proceduralnih jamstava na razini EU-a (npr. pravo na odvjetnika). Bit će upozoreno da kazneno pravo kao represivno pravo mora uključivati u punoj mjeri parlamentarna tijela kao kritiku čl. 86 i postupka u vezi s nacionalnim parlamentima. Bit će analiziran problem nepostojanja pravnog lijeka protiv istrage Ureda EJT-a kao takve, gdje se pravna praznina uredbe može pogrešno tumačiti kao zabrana takva lijeka. Na kraju će biti navedena upozorenja i rješenja za pozitivne odgovore u vezi s Uredom EJT-a.