Predstavljanje etničkih manjina postalo je dio teorije demokracije i demokratskog predstavništva prihvaćanjem grupnog pluralizma kao realnog temelja demokracije, a socijalnog predstavništva kao prihvatljivog modela demokratskog predstavništva. Time je nastalo proturječje između socijalnog predstavništva koje zahtijeva da u predstavničkoj skupštini budu zastupljene sve relevantna skupine i dominantnog liberalnog shvaćanja u kojem predstavništvo nije mehanizam zaštite kolektivnih interesa, nego zaštite individualnih prava i osiguranja kompetentnog zakonodavnog tijela. U suvremenoj teoriji manjinskog predstavništva liberalna se shvaćanje nastoji reinterpretirati i dopuniti s elementima socijalnog predstavništva, te se tako oblikuju ideje i načela za razmatranje modela i politike manjinskog predstavništva. To je i polazište za kritičko ispitivanje hrvatskog modela političkog predstavljanja nacionalnih manjina.