Autor se prvo bavi pojmom nacionalnih manjina, prikazujući razne, ali rijetke pokušaje njihova pravnog i konceptualnoga određenja. Budući ne postoji općeprihvaćena definicija nacionalnih manjina, čak ni u Europskoj uniji, to stalno otvara kontroverzije o njihovu shvaćanju i instrumentima njihove političko- pravne zaštite, ali i omogućuje državama potpisnicama konvencija o manjinama veliku fleksibilnost u njihovu tumačenju i provođenju. Druga je tema, povezana s prvom, pitanje političkoga predstavljanja nacionalnih manjina na parlamentarnoj državnoj razini. U članku se raspravlja o prednostima i nedostacima različitih modela manjinskoga predstavništva i zaključuje da je u svakom slučaju važno uključiti manjinske predstavnike u nacionalne parlamente. U slučaju Hrvatske pokazuje se da ni zakonodavac ni politička teorija nisu osmislili koncept nacionalne manjine koji bi odgovarao hrvatskoj etničkoj multikulturalnosti, što pokazuje i krajnje raznorodna lista službeno priznatih ‘nacionalnih manjina’. Cijela rasprava usmjerena je na kraju na pitanje nedorečenosti i proturječnosti parlamentarnih mandata manjinskih predstavnika, koji (više)etničkim malobrojnim glasovima dobivaju opći politički mandat.