Unatoč brojnim nedoumicama i kritikama, upotreba i popularnost pojma pravne kulture, od 1969. godine, kad ga je skovao Lawrence Friedman, neprestano rastu. Usprkos poteškoćama konceptualizacije i operacionalizacije, pravna kultura učestalo se koristi u teorijskim i empirijskim radovima. Ovaj rad istražuje kako znanstvenici prevladavaju konceptualne probleme, koje su sličnosti i razlike u pristupima pravnoj kulturi te kako one utječu na razumljivost i koherentnost koncepta. Sustavnim pregledom znanstvenih radova koji sadržavaju pojam pravne kulture u naslovu, a koji su objavljeni u dvjema citatnim bibliografskim bazama podataka – Web of Science i Scopus, rad razmatra definicije pravne kulture, teorijska polazišta, metodološke pristupe te specifične teme u području pravne kulture. Analiza je pokazala heterogenost pristupa pravnoj kulturi i neusklađenost u razumijevanju i primjeni koncepta. Pravna kultura povezuje se s različitim temama, no uglavnom kao intervenirajuća varijabla; bez empirijskih istraživanja, autori koriste pravnu kulturu kao hipotetski i samorazumljiv pojam, pretpostavljajući njezin utjecaj na pravo i društvo. Osim toga, analizom su utvrđeni različiti oblici definiranja, kao i različiti metodološki pristupi pravnoj kulturi, među kojima prevladava deskriptivni pristup. Temeljem analize znanstvenih članka o pravnoj kulturi pregled završava prijedlozima za poboljšanje budućih istraživanja i eksplanatorne snage pravne kulture.