Raznolikost kliničke slike reumatoidnog artritisa (RA) i molekularna specifičnost podvrsta RA kod bolesnika s ranim promjenama na perifernim zglobovima još uvijek predstavljaju velik izazov. U kliničkim uvjetima klasifikacija podtipova bolesti nije moguća, a prilagodba terapije temelji se na kontinuiranoj ljestvici DAS za procjenu težine bolesti. Novi pristup u liječenju pojavljuje se s novim ne-biološkim ciljnim sintetskim antireumaticima koji modifciraju bolest (targeted synthetic disease-modifying antirheumatic drugs, tsDMARDs) iz skupine Janus kinaza 1 i 3 (JAK1 i JAK3) koji blokiraju interleukin (IL)-2, IL-4, IL-7, IL-9, IL- 15 i IL-21. Prikazuje se slučaj 48-godišnjeg bolesnika koji je u dobi od 40 godina obolio od poliartritisa. Početni laboratorijski nalazi pokazali su mirne upalne parametre, a nalaz magnetske rezonancije obiju šaka ukazivao je na rani stadij RA. U terapiju su uvedeni metilprednizolon i metotreksat. Bolesnik je prošao dodatnu obradu, ali nije bilo dovoljno elemenata za postavljanje točne dijagnoze. Prema algoritmu EULAR-ACR bolest je klasificirana kao seronegativni RA s obzirom na zahvaćenost zglobova, trajanje bolesti i sinovitis koji se nisu mogli bolje opisati kao neki drugi entitet. Djelomičan klinički odgovor na danu terapiju (steroidi u monoterapiji te metotreksat i leflunomid u kombinaciji) zabilježen je pri upotrebi sistemskih steroida, no dramatično poboljšanje postignuto je tek upotrebom ciljane terapije JAK inhibitorima. Iako je po preporukama indicirana upotreba anti TNF-α blokatora, iskoristili smo priliku primijeniti novi lijek iako isti još nije registriran u Europi. Nakon dvadeset mjeseci liječenja JAK inhibitorom kod ovog bolesnika, građevinskog radnika, došlo je do potpune remisije bolesti bez potrebe za bazičnom ili kortikosteroidnom terapijom. Također je postignut i potpuni funkcionalni kapacitet u njegovom zahtjevnom zanimanju. Dobiveni rezultati dovode u pitanje pravodobnost davanja imunomodulatora u algoritmu liječenja poliartritisa.