Pitanje podrijetla i prvobitne domovine Protobugara kao jedan od najkompleksnijih problema stvara teškoće istraživačima euroazijske povijesti. Istraživanja na tom području već su dugo u krizi i potrebni su novi pristupi. Ovaj rad sadržava takav originalni prijedlog. Ime »Bugar« čak se i danas javlja u središnjoj Aziji i kao zemljopisni naziv i kao etnonim u Transoksijani u srednjovjekovnim tekstovima. Ti su se zapisi uglavnom ignorirali s izlikom da su u geografiji povezani s anakronizmom ili kompleksnostima. Transoksijanski Bugari, koji su vjerojatno imali neku važnost u prvim stoljećima islama u središnjoj Aziji i koji su se jasno razlikovali od lokalnih iranskih naroda, ali se nisu svrstavali u turska (turkijska) plemena zbog svojih dijalekata, s vremenom su, čini se, prihvatili općeturski (općeturkijski jezik) kao posljedicu rastućega istočnoturskog stanovništva u regiji. To je u konačnici pridonijelo današnjoj uzbečkoj etniji. Na njihovu su prisutnost vjerojatno najjače utjecali Mongoli. Bugari u Europi bili su potomci onih koji su napustili svoju pradjedovsku zemlju u Transoksijani i došli na Kavkaz u 2. stoljeću prije Krista.