Koncept netiranja, kao sredstvo upravljanja rizicima, otvara mnoga pravna pitanja u hrvatskom pravnom sustavu. U kontekstu EU-a podrazumijeva način prestanka uzajamnih obveza obračunavanjem dospjelih i/ili nedospjelih tražbina u slučaju nastupa ugovorenog događaja i izračunavanje jedinstvenog netoiznosa koji jedna strana treba platiti drugoj. Iako je ovaj institut na razvijenim financijskim tržištima prisutan od osamdesetih godina prošlog stoljeća, u RH se pojavio tek 1996. godine. Od tada je u RH vidljiva hiperprodukcija propisa koji su se bavili regulacijom netiranja, što je imalo za posljedicu razvoj našeg financijskog tržišta. Unatoč tomu, u hrvatskom pravnom sustavu još su sporna pojedina pravna pitanja koja se tiču provedivosti toga instituta. U prvom dijelu rada autorica analizira pojam netiranja iz poredbenopravne perspektive te ga razgraničava od prijeboja i drugih srodnih instituta koji se pojavljuju na financijskom tržištu. Zatim se ispituje uloga ISDA-e u harmonizaciji nacionalnih zakonodavstava u pogledu netiranja. U drugom dijelu raspravlja se o tome je li potrebno smanjiti uvjete za njegovu provedivost u hrvatskom pravnom sustavu. Završni dio rada predlaže smjernice za prevladavanje uočenih nelogičnosti u hrvatskom pravnom sustavu.