Pravilna postura i položaj tijela sve su više zanemareni u svakodnevnim aktivnostima čovjeka. Starenjem dolazi do opadanja mišićnog tonusa koji djeluje na održavanje položaja tijela te samim tim i opadanja sposobnosti koordinacije, točnosti (preciznosti), ravnoteže i brzine pokreta.Disbalans u kretanju i stajanju neugodan je osjećaj nestabilnosti, što onda izaziva strah od pada, stoga kod starijih osoba posebnu važnost u rehabilitaciji imaju vježbe koordinacije te osobito vježbe ravnoteže. Osnovni i najteži problem pojma koordinacije jest to da tu sposobnost ne možemo generalizirati i svesti pod jednu jedinstvenu sposobnost. Koordinacija sudjeluje u realizaciji svake strukture kretanja, od najjednostavnijih pa do najsloženijih oblika kretanja, a samsustav koordinacije relativno je složen, višedimenzionalan i može se podijeliti na različite sposobnosti koje su međusobno povezane.U rehabilitaciji se često za izradu programa vježbanja koriste specijalizirane grupe vježbi. Među učestalijima mogu se naći vježbe ravnoteže, a programi vježbanja koji imaju svoju poveznicu s ravnotežom su i programi vježbanja poput vježbi koordinacije, propriocepcije, stabilnosti ili kinestezije. S obzirom na međusobnu sličnost i povezanost tih pojmova cilj ovoga rada je njihov prikaz i definiranje.