Društvena događanja na prostorima bivše Jugoslavije, tijekom druge po-lovice prošlog stoljeća, plijenila su pozornost svjetske znanstvene i političke javnosti. To se posebno odnosi na Rezoluciju Informbiroa iz godine 1948., na pojavu samoupravnog socijalizma, na osnivanje pokreta nesvrstanih, kao i na opću geopolitičku poziciju Titove Jugoslavije u vrijeme hladnog rata.Autor spada među one ekonomiste-znanstvenike koji imaju veoma dugu refor-msku tradiciju. Osobno je sudjelovao u svim velikim prijelomnim događanjima.To se posebno odnosi na (neuspjeli) pokušaj Hruščova da svoje refor-me usmjeri na razvoj modela samoupravljanja u mjesecu studenom godine 1962. Na domaćem planu autor govori o velikoj društveno-ekonomskoj re-formi iz godine 1965. i kao nastavku te reforme govori o dugoročnom pro-gramu ekonomske stabilizacije tijekom osamdesetih.Eksplozija balkanskog nacionalizma onemogućila je pluralizaciju i demokratizaciju modela samoupravnog socijalizma. To je bio prvi pokušaj stvaranja modela održivog razvoja. Temeljem kritičkog osvrta na događanja u prijelomnim vremenskim razdobljima autor spominje međuovisnost refor-mskog djelovanja Tita, Hruščova i Gorbačova. Obojica posljednjih su pali na tržištu, ali sa različitim međuovisnostima. I premda se samoupravni socijalizam nije održao njegovi pozitivni učinci su neupitni. Ti su učinci dvojaki. Prvo, oni su stimulirali reforme u drugim, po-sebno središnje europskim zemljama. Drugo oni su ubrzali krah boljševičke opcije pa i rušenje Berlinskog zida.