Uvod: Zdravstvena pismenost se definira kao stupanj u kojem pojedinac ima sposobnost doći do informacije, razumjeti i koristiti osnovne zdravstvene informacije potrebne za donošenje odgovarajućih zdravstvenih odluka. Neodgovarajuća zdravstvena pismenost roditelja može rezultirati nepravilnom primjenom lijekova, propuštanjem uputa, netočnim obavljanjem zdravstvene skrbi kod kuće, čime se negativno utječe na zdravlje djeteta i ishode liječenja. Cilj: Cilj rada je bio utvrditi razinu zdravstvene pismenosti roditelja koji dolaze u hitnu pedijatrijsku ambulantu, te koji su čimbenici povezani sa zdravstvenom pismenosti i koji su čimbenici najznačajniji prediktori zdravstvene pismenosti. Metode: Provedena je presječna studija koja je obuhvatila 142 ispitanika. U istraživanju su korišteni sljedeći instrumenti: Upitnik demografskih podataka i Upitnik SAHLSA-50. Korištene su prikladne statističke metode: jednosmjerna analiza varijance (ANOVA), Spearmanova korelacija, hijerarhijska regresijska analiza. Rezultati: Dobiveni su rezultati kako je čak 83,1% ispitanika zdravstveno pismeno. Također je utvrđeno kako nema statistički značajne razlike između ispitanika podijeljenih po spolu i po razlogu dolaska u ambulantu. Nema značajne statističke povezanosti između demografskih varijabli i zdravstvene pismenosti osim varijable stupnja obrazovanja (p=000). Rezultati upućuju na činjenicu kako s porastom edukacije ispitanika dolazi i do porasta zdravstvene pismenosti, odnosno kako su educiraniji ispitanici i zdravstveno pismeniji. Regresijska analiza je podijeljena u dva koraka međusobno smislenih varijabli te je utvrđeno kako je stupanj obrazovanja značajan prediktor zdravstvene pismenosti (p=000). Varijable drugog koraka objašnjavaju 27,4% dok ukupno objašnjavaju 31,8% varijance zdravstvene pismenosti. Zaključak: Iz dobivenih rezultata možemo zaključiti da su roditelji u pedijatrijskoj hitnoj ambulanti zdravstveno pismeni u vrlo velikom postotku (83,1%) te kako je za zdravstvenu pismenost najvažniji čimbenik stupanj obrazovanja.