Genotipizirali smo 44 ribe ulovljene u divljini (u Novigradskom moru) pomoću 11 tetranukleotidnih mikrosatelitskih markera. Ribe su podjeljene u dvije skupine, a nakon grupnog mrijesta odvojili smo 500 prethodno elektronski označenih potomaka za genotipizaciju. Sve ribe roditelje bilo je moguće identificirati zahvaljujući jedinstvenim genotipovima, a značajan broj privatnih alela, pronađenih samo u jednoj ribi, uveliko je olakšao utvrđivanje odnosa roditelj-potomak. Većina mogućih roditelja nije imala potomke, dok je samo njih šest dalo preko 70 % potomaka. Takav neuravnoteženi reproducijski uspjeh, primijećen i u ostalim istraživanjima, može brzo dovesti do srođivanja u samo nekoliko selekcijskih ciklusa. Ovaj tip genetske analize može pomoći pri planiranju selektivnog uzgoja, a brži napredak će se omogućiti skorašnjim dovršetkom sekvencioniranja genoma lubina.