Brgulja je zajednička svetkovina župe, sela ili obitelji koji slave određenoga sveca, svoga nebeskoga zaštitnika. Nekoć je svako selo imalo svoju brgulju, blagdan sveca zaštitnika, kojemu je posvećena župna crkva, a pojedini zaseoci slave i blagdan kojemu je u njihovu zaseoku posvećena manja crkva ili kapela. Neka mjesta za brgulju su uzeli sv. Stjepana prvomučenika iako je crkva u njihovoj posvećena drugom nebeskom zaštitniku. Tako je, primjerice u Runovićima Gospina crkva, a slavi se brgulja na Stipandan božićni. U Hrvata katolika poznati su nazivi: brguja, krsna slava, krsno ime, krsnica, slava. Koriste se i nazivi: fjera, fešta, patron. Običaj se u dolini Neretve, stolačkom kraju, Konavlima i Boki kotorskoj sačuvao do naših dana. U odnosu na nekadašnje običaje današnji su modificirani. Običaj je da se na blagdan pozovu gosti i iz drugih sela i to oni kod kojih su oni bili pozvani na njihovu brgulju. Običaj je da se od svakog jela ponešto pošalje na dar i starijoj čeljadi od prijatelja uzvanika koji nisu mogli doći na brgulju. U Bosni i Hercegovini krsno ime spominje se 1466. godine