Osamljenost je univerzalan doživljaj koji se javlja kada očekivanja o socijalnim odnosima i potreba za pripadanjem nisu ispunjeni. Kronična osamljenost ima ozbiljne negativne posljedice za čovjekovo psihofizičko zdravlje. Stoga je važno odrediti kojim se zaštitnim čimbenicima kronična osamljenost može smanjiti ili spriječiti. Jedan od mogućih zaštitnih čimbenika je socijalna podrška. Osobito korisnom pokazuje se jedna od njezinih dimenzija, emocionalna podrška. Zaštitno djelovanje podrške od psihičkih smetnji razlikuje se ovisno o izvoru podrške i dobi pojedinca. Stoga je cilj ovog istraživanja bio ispitati razlike između žena rane i srednje odrasle dobi u emocionalnoj podršci od obitelji, prijatelja/ ica i partnera te osamljenosti, kao i odnos između emocionalne podrške od ovih izvora i osamljenosti. Istraživanje je provedeno online i u njemu je sudjelovalo 340 žena. Podatci su prikupljeni Ljestvicom emocionalne podrške i Ljestvicom osamljenosti UCLA (verzija 3). Pokazalo se da nema razlike između žene rane i srednje odrasle dobi u osamljenosti, kvaliteti emocionalne podrške od obitelji i prijatelja/ica. Žene srednje odrasle dobi emocionalnu podršku od partnera percipiraju manje kvalitetnom od žena rane odrasle dobi. Podrška od obitelji i partnera doprinose nižoj razini osamljenosti nezavisno od podrške od drugih izvora. Rezultati istraživanja doprinose razumijevanju važnosti podrške iz različitih izvora za psihičko funkcioniranje žena.