Članak želi ukazati, iz teološke perspektive, na izazove koje današnja globalizacija nameće društvima u tranziciji te pružiti smjernice za crkveno djelovanie u tim zemljama nakon pada komunizma. Polazeći od analize komunističkog režima i njegove strukture vlasti, ističe se potreba stvaranja novih struktura koje će prikladno odgovoriti zahtjevima procesa transformacije i globalizacije. Označovajući globalizaciju kao tehničko-ekonomsku, ali i socijalno-kulturalnu i etičku trajnu revoluciju, koja danas, na žalost, uglavnom vodi k povecanju razlika izmedu bogatih i siromašnih, članak ukazuje na važnost snažnijeg oblikovanja "etičke globalizacije" u smislu stvaranja nove postmoderne kulture života u duhu solidarnosti i socijalne pravednosti. Prema mišljenju autora, Crkva nije dobro prebrodila ove promjene jer nije uočila znakove vremena te se pita hoće li kršćanstvo uspjeti oblikovati novu Europu u duhu "ekosocijalne politike uređenja". Nova Europa nije samo politički, ekonomski i kulturni projekt, već i izazov za Crkvu, jer europska tradicija proizlazi iz kršćanskih korijena. "Nova Europa" treba dušu, vjersku dubinu i širinu, žive kršćane i Crkvu, koji će pružiti sadržajne socijalno-etičke projekte i postati važan čimbenik socijalnog odgoja u današnjem društvu.