Članak analizira važnost konzervatorsko-restauratorskih istraživanja na primjeru rekomponiranog oltara sv. Roka iz kapele Sv. Roka u Zagrebu kojega je sre-dinom 20. stoljeća zahvatio požar. Istraživanja su bila dvosmjerna: arhivsko-povijesna i restauratorska, a ostvarena je i poticajna suradnja s korisnicima kapele. Arhivsko-povijesnom potragom pokušava se utvrditi porijeklo oltara, a zanimljivi podaci dolaze iz različitih, neočekivanih izvora. Uz redovite postupke i analize uzimanja mikropresjeka, obavljena su dodatna testiranja i mjerenja pH vrijednosti. Postavlja se pitanje bi li utvrđivanje pH vrijednosti trebalo postati dio redovitog istražnog postupka prije poduzimanja konzervatorsko-restauratorskih radova.