Cilj istraživanja je proširiti znanje o štetnim učincima nanočestica procjenom genotoksičnosti, kao ocjenom rizika za okoliš, kod mozambičke tilapije Oreochromis mossambicus. Ribe su bile izložene subletalnim koncentracijama odabranih nanočestica kao što su silicijev dioksid (SiO2NPs-12mg/L), aluminij oksid (Al2O3NPs-4 mg/L), titanijev dioksid (TiO2NPs-16.4 mg/L) i željezni oksid (Fe3O4NPs- 15 mg/L) u kratkotrajnim (24, 72 i 96 h) i dugotrajnim vremenskim rasponima (15, 30 i 60 dana). Genetska oštećenja, kao što su citoplazmatska, nuklearna i oštećenja DNK, izmjerena su u eritrocitima riba korištenjem standardnih testova genotoksičnosti - mikronukleus i komet test. Učestalost mikronukleusa, zajedno s nuklearnim i citoplazmatskim abnormalnostima, zabilježena je i uspoređena s kontrolnom skupinom. U ovisnosti o vremenu, kod svih izloženih skupina, pri usporedbi s kontrolom, utvrđen je značajno povišen intenzitet mikronukleusa (p<0,05) zajedno s ostalim nuklearnim i citoplazmatskim anomalijama, što ukazuje na kromosomske oštećenja kao posljedica kontakta s nanočesticama. Također, ovisno o vremenu, duljina i postotak repa DNK unutar kometa značajno se povećala (p<0,05) nakon izlaganja svim nanočesticama, što ukazuje povećanje oštećenja DNK. U konačnici, koristeći mikronukleus i komet test, očito je da odabrane nanočestice u subletalnim koncentracijama izazivaju genetska oštećenja kod Oreochromis mossambicus.