Autori u članku istražuju razvoj prikupljanja podataka o putnicima u zračnom prometu (engl. Passenger Name Record – PNR) te probleme kod njihove uporabe i razmjene za sigurnosne i kriminalističke potrebe. Analiziraju sporna pitanja koja su se javljala u pravnim okvirima Europske unije te istražuju međuodnos temeljnih prava građana, učinkovitosti uporabe prikupljanih podataka i perspektive razvoja. Američko poticanje razmjene podataka rezultiralo je donošenjem sporazuma o PNR-u između SAD-a i EU-a nakon čega je uslijedila dugogodišnja bitka subjekata EU-a oko potrebe donošenja pravnog akta koji bi uspostavio i regulirao sustav PNR za države članice. Nakon iscrpnih analiza i prijedloga, a kao ubrzana reakcija i politički odgovor na terorističke napade u Parizu, godine 2016. na snagu je stupila Direktiva 2016/681 o uporabi podataka radi sprečavanja, otkrivanja, istrage i kaznenog progona kaznenih djela terorizma i teških kaznenih djela. Nakon implementacije, države članice osnovale su svoje odjele za informacije o putnicima. Uz osvrt na suprotstavljena stajališta o uvođenju jednoga opsežnog informacijskog sustava za prikupljanje osobnih podataka, na kraju članka prikazano je i trenutačno stanje u Hrvatskoj.