U razvoju depresivnog poremećaja serotonin ima vrlo važnu ulogu. S obzirom da su direktna istraživanja u području centralnog živčanog sustava čovjeka dobrim dijelom nedostupna istraživačima zbog nedostupnosti uzimanja uzoraka, sve veća važnost se pridaje perifernim sustavima koji nam mogu pomoći u dijagnozi, detekciji promjena u samoj bolesti, ali i u praćenju liječenja i oporavka. Trombocit je krvno tjelešce koje u svojim delta granulama sadrži serotonin. Trombocitni serotoninski sustav je sličan, ne i istovjetan serotoninskom sustavu u centralnom živčanom sustavu. Najbitnija je razlika što u trombocitu serotonin razgrađuje enzim monoaminooksidaza B (MAO-B), a u neuronu monoaminooksidaza A (MAO-A), te što trombocit ne može sam sintetizirati serotonin jer mu nedostaje triptofan hidroksilaza. U liječenju depresivnog poremećaja danas se najviše koriste selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SIPPS). Istraživanja su dokazala da terapija navedenim lijekovima mijenja koncentraciju serotonina u trombocitima, te mijenja vrijednosti nekih trombocitnih pokazatelja. Trombocitni serotonin je snažan vazokonstriktor, povećava kardiovaskularni rizik i vjerojatnost formiranja tromba. Srednji volumen trombocita (MPV) je pozitivan pokazatelj trombocitne aktivnosti, te je povišeni MPV nezavisni faktor rizika od kardiovaskularnih incidenata. Od izuzetno velike važnosti je prepoznavanje depresije kod pacijenata koji boluju od kardiovaskularnih bolesti. Depresija narušava oporavak tih bolesnika jer reducira osobni angažman u oporavku, suradljivost i motivaciju za liječenje. Osim što liječenje SIPPS-ima dovodi do oporavka simptoma depresije, ono mijenja koncentraciju trombocitnog serotonina i srednji volumen trombocita u smjeru vrijednosti koje smanjuju njihove uloge u patogenezi kardiovaskularnih bolesti čime se smanjuje rizik ponavljanja kardiovaskularnih incidenata i poboljšava se oporavak bolesnika.