Zloupotreba digitalnih platformi za širenje lažnih vijesti i dezinformacija online postaje sve ozbiljniji problem i za pojedine države i za multilateralne organizacije. Alternativne činjenice predstavljene pod krinkom buđenja kritičkog mišljenja ili lažne i navodne informacije plasirane u društvene medije od strane državnih i nedržavnih aktera za vlastite potrebe, narušavaju vjerodostojnost tradicionalnih medija koji provjeravaju činjenice kako bi javnosti prezentirali stvarne informacije. Shvaćanje parezije kao dijela demokratskog slobodnog izražavanja u liberalnom društvu putem društvenih mreža ozbiljno dovodi u pitanje uobičajene objektivne standarde istine. Namjerno zadiranje u lažne vijesti i dezinformacije u suvremenim demokracijama, posebice tijekom izbornih kampanja, korištenje anti-NATO narativa, osobito u zemljama s bivšim komunističkim režimima, te promicanje lažnog osjećaja sigurnosti ili nesigurnosti, vrlo nedavno, u vezi s pandemijom Covida-19, postaju zabrinjavajuće pitanje za cijeli Savez i njihov terenski rad. Iako je u biti vojna organizacija s ciljem osiguranja mira i stabilnosti na svom širem području i promicanja svojih vrijednosti na globalnoj razini, ono čemu je NATO svjedočio u posljednjem desetljeću jest to da se mir i sigurnost u tradicionalnom smislu ne mogu uzeti zdravo za gotovo. Pojava suvremenih ne-vojnih taktika koje protivnici koriste za destabilizaciju zemalja članica i partnerskih zemalja zahtijeva specifične pristupe i mjere odvraćanja i obrane. Ovaj rad analizira kako te alternativne činjenice utječu na državnu stabilnost, kao i stabilnost čitavog Saveza, moguće implikacije na smanjenje povjerenja javnosti u državne institucije te radnje potrebne za ublažavanje takvih učinaka.