U raznolikom korpusu atektonski građenih retabala sjeverozapadne Hrvatske 18. stoljeća izdvaja se jedinstvena skupina koju je Anđela Horvat domišljato nazvala oltarima tipa pokaznica (monstranca). Među njima se osobito ističu primjeri smješteni u Volavju, Dropkovcu i Štrigovi koji pokazuju visoku oblikovnu srodnost, unatoč međusobnoj zemljopisnoj udaljenosti, različitom kiparskom autorstvu i titularima. S obzirom na njihovu gotovo stovremenu pojavnost, otvara se pitanje podrijetla toga smjeloga oltarnoga rješenja, čiji isti ili slični primjeri, čini se, nisu poznati u susjednim krajevima. Prikaz sveca uzvišenog u glorioli s oblacima i nebeskim ansamblom upućuje na mogućnost ishodišta u crkvenim procesijama za potrebe kojih se izrađuju rivremene konstrukcije macchine, apparati, fercule) za čašćenje čudotvorne slike ili kipa. Poveznice između jednokratnih scenografija za ceremonijalne obožnosti i oltarnih kompozicija u trajnijim materijama jasno su vidljive u srodno razrađenim motivima naglašene teatralnosti i sceničnosti, s ciljem vizualno privlačnoga pripovijedanja u okviru crkvenoga nauka.