Digitalno modeliranje Zemljine površine metodama satelitske stereofotogrametrije i daljinskih istraživanja provodi se u svrhu izrade matematički aproksimirane površine koja joj najbolje priliježe. Pri izradi modela određuju se položaj i visina pojedine točke detalja na površini u odnosu na neku referentnu točku i interpolacijom između tih točaka vizualizira se neprekidna aproksimirana površina terena. Takvi modeli u današnje vrijeme imaju vrlo široku primjenu u različitim znanstvenim disciplinama i neusklađenu terminologiju. U članku je prikazan pregled inozemne i hrvatske terminologije u kojoj je primjetan nedostatak preciznije definiranih pojmova kojima bi se jasnije raščlanila semantička podjela rezultata u procesu digitalnog modeliranja površine Zemlje. S tim u vezi, u članku su predstavljena dva nova termina: digitalni model tla i digitalni model scene u svrhu preciznije definicije pojmova digitalnih modela Zemljine površine. Prikazan je i kratak osvrt na današnje mogućnosti izrade digitalnih modela Zemljine površine u satelitskoj stereofotogrametriji i daljinskim istraživanjima u odnosu na prostornu rezoluciju stereostelitskih snimaka i metode osiguravanja stereopreklopa između njih.