Talijansko društvo proživljava duboke strukturalne demografsko-kulturološke promjene: od zemlje emigracije postaje zemljom intenzivne imigracije. Pretpostavljajući dvije osnovne karakteristike migracijskih tokova koje su sve vidljivije u zadnjem desetljeću – feminizaciju i unutarnju diversifikaciju univerzuma migranti, ovaj prilog je nastojao ukazati na tipologiju tržišta (karakterističnu ne samo za Italiju već i za druge mediteranske zemlje Europske unije) koja pridonosi rodnom diferenciranju rada stranaca te se posebno bavio položajem žene imigrantkinje u procesu integracije u autohtonu zajednicu. U tom kontekstu analiza je usmjerena na Pokrajinu Furlanija-Julijska krajina i na grad Trst koji pokazuju posebnosti u prihvatu novopridošlih među kojima je najbrojnija populacija iz zemalja bivše Jugoslavije (uglavnom Srbije). Autorica podsjeća na bližu povijest dinamike talijanskojugoslavenskihodnosa, na značaj granice i prekograničnih dnevnih migracija u kojima mahom sudjeluje ženska radna snaga i na multikulturalnost Trsta kao graničnog grada. Promatrana je također tzv. stabilna migracija koja raste uslijed »obiteljskog sjedinjenja« zbog čega je broj žena imigrantkinja i njihove malodobne djece u stalnom porastu. Na putu njihove harmonične integracije u novo društveno tkivo nalaze se brojne prepreke od kojih autorica spominje: jezične teškoće, postojanje predrasuda, društvenu nevidljivost žena strankinja, njihovu domestikaciju, profesionalnu dekvalifikaciju te prinudni kolektivni identitet pospješivan nacionalnim ili monoetničkim asocijacijama. U školi kao instituciji koja uspostavlja odnos s majkama stranih učenika autorica vidi jedan od poticaja njihovog izlaska iz stanja društvene nevidljivosti a, isto tako, u multikulturalnim društvima i udrugama nalazi mogućnost jačanja subjektivnog identiteta žena imigrantkinja. Pred njima je, kao i pred imigrantima muškaracima, mukotrpan put etapnog prelaska od prvotne teritorijalizacije i posvajanja mentalnih mapa (novog) urbaniteta, preko nativizacije i razvoja suodnosa i simboličnih veza s autohtonim stanovništvom, do stvarnog »ulaska u grad«, do tzv. ponovnog rađanja građanina/ki.