Otrovanje cijanidima može nastati na različite načine. Profesionalna otrovanja uzrokovana su širokom uporabom cijanidnih spojeva u kemijskoj sintezi. Udisanje dima u požarima najčešći je uzrok otrovanja cijanidima u kućnom okolišu. Otrovanja u svrhu samoubojstava su rijetka. Cijanogeni spojevi mogu uzrokovati akutna ill subakutna otrovanja. Znakovi otrovanja su glavobolja, vrtoglavica, nemir, smetenost, koma, konvulzije i smrt. Konačna laboratorijska potvrda uzroka otrovanja često dolazi sa zakašnjenjem. Povišenje laktata u plazmi praćeno zatajenjem srca i krvotoka upućuje na moguće otrovanje cijanidima. Hitno liječenje uključuje kisik, umjetno disanje, mjere dekontaminacije, suzbijanje acidoze i održavanje krvotoka. Kao antidoti rabe se kisik, hidroksikobalamin, dikobalt-EDTA i lijekovi koji dovode do methemoglobinemije. Hidroksikobalamin je antidot izbora zbog sposobnosti brzog vezanja cijanida, s malo ozbiljnih nuspojava čak i ako otrovanje nije uzrokovano cijanidima. Natrijev tiosulfat djeluje sporije od drugih antidota i indiciran je u subakutnim slučajevima otrovanja te kao pomoćni lijek za akutna otrovanja cijanidima. Početna procjena djelotvornosti antidota temelji se na sposobnosti suzbijanja hipotenzije i laktičke acidoze, dok se konačna ocjena temelji na procjeni stupnja trajnog oštećenja središnjeg živčanog sustava.