Cilj ovog rada jest odgovoriti na pitanja o dinamici stope nezaposlenosti, uključujući i pitaanje postoji li naknadna histereza u odabranom uzorku od deset zemalja Jugoistočne Europe. Linearni i nelinearni testovi korišteni su za određivanje stacionarnosti stopa nezaposlenosti. Rezultati pokazuju da je u osam od deset zemalja, nezaposlenost stacionarni proces koji podrazumijeva da histereza hipoteza nije potvrđena. Stopa nezaposlenosti u Albaniji, Bugarskoj, Sloveniji, Hrvatskoj, Rumunjskoj, Grčkoj, Crnoj Gori i Turskoj pokazuje povratno ponašanje. Za ove se zemlje s relativnom sigurnošću može predvidjeti kretanje stopa nezaposlenosti u budućem razdoblju. Nezaposlenost u Makedoniji i Srbiji je nestacionaran proces. Rezultati dodatno naglašavaju važnost omogućavanja asimetrične prilagodbe i strukturnih pauza, pogotovo u slučaju Rumunjske, Crne Gore i Turske.