Ovo istraživanje obuhvaća ispitivanje mogućnosti upotrebe češera kao aditiva u isplakama na bazi vode. Češeri su ekološki poljoprivredni otpad i kao takav nemaju praktičnu primjenu. Stoga ovo istraživanje ima veliku ulogu u isticanju potrebe investiranja u upotrebu prirodnoga otpada u praktične svrhe. Fokus je ovoga istraživanja na poboljšanju reoloških svojstava i gustoće isplake na bazi vode dodavanjem praškastoga materijala dobivenoga mljevenjem češera. Također, primjena navedenoga praha kao aditiva za sprečavanje gubitka cirkulacije smanjuje zagađenje okoliša te znatno smanjuje troškove isplake na bazi vode. U ovome su radu provedena ispitivanja pet tipova češera (austrijski šišar, smreka Black Hills, sitkanska smreka, norveška smreka i bijeli bor) i njihove sposobnosti smanjenja gubitka fluida, kao i utjecaj toga ekološki prihvatljivoga materijala na reološka svojstva i gustoću isplake. Ispitivanje je provedeno na 26 uzoraka isplake na bazi vode koje su sadržavale različite tipove češera dodane pri različitim koncentracijama (težinski udio 1 %, 2 %, 3 %, 4 % i 5 %). Rezultati istraživanja pokazuju da češeri imaju znatnu sposobnost sprečavanja gubitka fluida, posebice češeri norveške smreke, koji su se tijekom ovoga istraživanja, u usporedbi s ostalim češerima, pokazali kao najučinkovitiji, i to pri koncentraciji 3 % težinskoga udjela.