Članak se bavi područjem kršćanskog braka/ženidbe u biblijsko -teološko –antropološkim promišljanjima Ivana Pavla II. Prvi dio članka tematizira elohistički izvještaj stvaranja u kojem se obrađuje tema iskonskog zajedništva muškarca i žene od »početka« koja se očituje u »jedinstvu u dvojnosti« (Post 1,27 -28). U drugom dijelu članka naglasak je na jahvističkom izvještaju stvaranja, koji progovara o iskonskom iskustvu čovjekove samoće i iskonskom ženidbenom iskustvu nakon stvaranja žene, koje očituje »dvojnost u jedinstvu« (Post 2,18 -25). Oba izvještaja pokazuju čovjeka kao relacijsko biće pri čemu se spolnost prikazuje kao važna odrednica relacijske sposobnosti, čiji se konačan cilj očituje u ženidbenom jedinstvu i sjedinjenju muškarca i žene. U trećem i četvrtom dijelu utemeljenom na Post 3 prikazuje se ranjivost čovjekove relacijske sposobnosti narušene grijehom i njegovim negativnim posljedicama na ženidbeno jedinstvo muškarca i žene. Umjesto sebedarja i nesebične ljubavi u ženidbenom jedinstvu muškarca i žene poslije grijeha nastupa požuda i gospodarenje. U petom i zaključnom dijelu promatra se kršćansku ženidbu u kristološko -ekleziološkom ključu sakramentalnosti braka preko čijeg se učinka otvara nova mogućnost stvaranja i obnove iskonskog sklada zajedništva muškarca i žene. Zahvaljujući tom sakramentalnom učinku ženidbeno zajedništvo muškarca i žene ostaje trajni imperativ kršćanske antropologije.