U ovom radu analizira se odnos između realnih i virtualnih adolescentskih prijateljstva i nekih njihovih individualnih osobina (sramežljivost, usamljenost, samopoštovanje) i percipirane kvalitete odnosa s roditeljima, prijateljima i nastavnicima, te osjećaja pripadnosti školi i školskog uspjeha. U istraživanju je sudjelovao 481 (48,9% M i 51.1% Ž) učenik sedmog i osmog razreda (prosječna dob 13,84; SD=0,68). Korelacijskom analizom je utvrđena pozitivna povezanost između socijalne podrške obitelji, prijatelja i nastavnika, osjećaja pripadnosti školi, boljeg školskog uspjeha i odnosa sa stvarnim prijateljima. No, što su učenici usamljeniji i što im je samopoštovanje niže, podrška obitelji slabija, a školski uspjeh lošiji oni imaju intenzivnije interakcija s virtualnim prijateljima. Višestruke regresijske analize pokazuju da pozitivne interakcije sa stvarnim prijateljima imaju djevojke te učenici koji osjećaju veću pripadnost školi, a negativne interakcije imaju učenici nižeg samopoštovanja i oni koji osjećaju manju pripadnost školi. S virtualnim prijateljima pozitivne interakcije imaju učenici koji imaju podršku od stvarnih prijatelja, a o većem intenzitetu negativnih interakcija izvještavaju dječaci, te učenici koji su usamljeni i imaju niže samopoštovanje. Dobiveni rezultati doprinose proširivanju spoznaja o stvarnim i virtualnim adolescentskim prijateljstvima, a mogu biti korisni za praktično postupanje roditeljima i učiteljima te služiti kao poticaj za nova istraživanja ovog fenomena.