U radu je analizirana dužnost sudova u obrazloženjima svojih odluka dati odgovor na glavno pravno pitanje u predmetu. Odnosno, zahtjev da obrazloženja sudskih odluka udovolje kategoriji dostatnosti i sadrže razloge o odlučnim tvrdnjama stranaka. Ovo traži zaštita prava na pošteno suđenje iz članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske. Istražena je praksa Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske, a posebno se osvrnulo na dva predmeta u kojima je pružena zaštita pravu na pošteno suđenje u građanskim stvarima uslijed povreda koje su se ticale navedenih kategorija. Prikazana je i veza s nacionalnim pravilima o bitnim povredama parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku te uočeno kako se zahtjevi s naslova zaštite prava na pošteno suđenje od arbitrarnosti šire u koncentričnim krugovima, pa i na odštetnopravne postupke u stadiju odlučivanja pred osigurateljima.