Temeljni je cilj nastave Hrvatskoga jezika u osnovnoj školi razvoj jezično-komunikacijske kompetencije, odnosno razvoj funkcionalne pismenosti (NPiP, 2006). Upravo bi zato nastava Hrvatskoga jezika trebala na zanimljiv i kreativan način poticati razvoj pismenosti. Kreativnost je temeljni ljudski potencijal koji se sustavnim poticanjem kreativnoga mišljenja u svim dijelovima obrazovnoga procesa i u svakoj razvojnoj dobi može unaprijediti. Da bi se kreativnost u nastavi jezika ostvarila, potrebno ju je poticati koristeći se zanimljivim načinima i izvorima poučavanja, ali i činiti to na nekonvencionalan i originalan način koji će od učenika zahtijevati otvorenost, radoznalost i kritičko promišljanje. Upravo je zato cilj ovoga rada bio ispitati utjecaj provedbe jezičnih igara u nastavi Hrvatskoga jezika, kao kreativnoga oblika poučavanja, na razvoj pismenosti. U istraživanju su sudjelovali učenici trećega i četvrtoga razreda (N = 140) koji su bii podijeljeni na kontrolnu i eksperimentalnu skupinu. Eksperimentalnoj skupini prezentiran je jedan nastavni sat u kojemu su se provele tri jezične igre s ciljem kreativnoga poticanja pismenosti. Rezultati obiju skupina ispitanika uspoređeni su, kao i stavovi prema Hrvatskome jeziku i školi općenito. Pokazalo se da ispitanici vole Hrvatski jezik, ali ne vole školu, da u nastavi Hrvatskoga jezika igre provode tek ponekad, ali se zato svi u nastavi vole igrati jer im je tako nastava zanimljivija. Pokazalo se da djevojčice i učenici trećeg razreda imaju pozitivnije stavove prema sadržajima Hrvatskoga jezika od dječaka i učenika četvrtog razreda. Pokazalo se jednako tako da učenici iz eksperimentalne skupine imaju pozitivniji stav prema Hrvatskome jeziku kao nastavnome predmetu i da pokazuju bolje rezultate u znanju. Bolji rezultati eksperimentalne skupine pokazuju da se u nastavi Hrvatskoga jezika važno što više i što češće koristiti jezičnim igrama kao jednim od kreativnih načina poučavanja pismenosti.