U Republici Hrvatskoj RH danas je oko 5800 slijepih osoba. Sljepoćom je oštećenje vida koje je dovelo do totalnog gubitka vida bez vizualnih podražaja. Slijepe osobe imaju osjet svjetla ili ostatak vida do 2%, i to na zdravijem oku s korekcijom ili bez nje. Slijepe osobe imaju značajne poteškoće u samostalnom kretanju, te im je nužna obuka za samostalno kretanje uporaba bijelog štapa, psa vodiča i/ili elektroničkog pomagala. Zbog nemogućnosti vidne percepcije slijepe osobe ne mogu koristiti svakodnevne tiskovine “crni” tisak. Ovo otežava slijepima praćenje literature, te je literaturu za uporabu od slijepih osoba potrebito preinačiti na brajicu pismo za slijepe ili u elektronski oblik. Elektronski oblik za slijepe osobe čitljiv je uporabom govornih programa za čitanje za slijepe osobe ili brajevih redaka. Slijepe i slabovidne osobe se svakodnevno suočavaju sa značajnim problemima, posebice sa diskriminacijom osoba iz uvriježenog okruženja. Cilj istraživanja je bolje razumijevanje problematike slijepih i slabovidnih osoba. Istraživalo se mišljenje zdravstvenih djelatnika o položaju slijepih u društvu, stavove o integraciji slijepih, uloga zdravstvenih djelatnika u integracijskim procesima slijepih osoba, poznavanje problematike slijepih i pristup slijepoj osobi, te predrasude u odnosu na slijepe osobe. Istraživano je kakvi su stavovi slijepih osoba o svemu navedenom: Rezultati pokazuju razlike u razmišljanjima i stavovima u obje skupine ispitanika. U istraživanje je uključeno 100 zdravstvenih djelatnika srednje medicinske sestre i prvostupnice sestrinstva; 50 slijepih i slabovidnih osoba. Istraživanje je provedeno anonimnim upitnikom koji je sadržavao petnaest pitanja za zdravstvene djelatnike te jedanaest pitanja za slijepe i slabovidne osobe.