Privremeno oduzimanje predmeta česta je radnja u policijskoj i sudskoj praksi, no pri njezinu se poduzimanju nerijetko pojavljuju prijepori. Oni su posljedica okolnosti da je privremeno oduzimanje predmeta podnormirano, propisano različitim zakonima i rijetko teorijski obrađivano iako se njime, ponekad i vrlo snažno, zadire u pravo vlasništva kao jedno od temeljnih ljudskih prava, koje je propisano u l. 48. Ustava i u čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. U radu se pokazuje da postojeći pravni okvir, na način na koji je propisan Zakonom o policijskim poslovima i ovlastima i Zakonom o kaznenom postupku, ima određenih manjkavosti i nedosljednosti zbog kojih je primjenjivač norme dužan izravno primjenjivati norme nadzakonskog karaktera i provoditi odvagivanje suprotstavljenih prava i interesa. To je odvagivanje moguće jer je vlasništvo derogabilno pravo, no samo ako se provodi u skladu s načelom razmjernosti, koje nalaže da svako ograničenje prava vlasništva mora biti razmjerno cilju koji se njime želi postići. Temeljni je cilj ovoga rada dati državnim tijelima pravno utemeljeni okvir za odlučivanje u spornim slučajevim; a u završnom se dijelu rada daju i prijedlozi de lege ferenda po uzoru na srodne kontinentalne pravne poretke.