Ovaj rad donosi početne nalaze istraživanja o statusu kajkavskog repertoara prije svega u produkciji Edison Bell Penkale, jugoslavenske diskografske kuće koja je djelovala u Zagrebu od 1927. do potkraj 1930-ih i koja označava početak domaće diskografske industrije u Hrvatskoj. U zadanim okvirima rad prikazuje problematiku detektiranja kajkavskog udjela u velikom obimu snimljenog repertoara te u tom smislu donosi preliminarne zaključke na relevantnim primjerima. Iako su prikupljeni podatci o proizvodnji i distribuciji ploča triju istraživanih diskografskih kuca – kao i o udjelu kajkavštine u ukupnom repertoaru – daleko od jednoznačnih i potpunih, vidljivo je da je kajkavština na pločama bila zastupljena u cijelom razdoblju koje se obuhvatilo ovim projektom. Ipak, uzimajući u obzir obim aktivnosti u takvom repertoaru, čini se da je prednjačio EBP. U radu se stoga nastoji pratiti diskografsko profiliranje kajkavskog repertoara u produkciji te kuće razmatranjem pitanja lokalnosti koje se pokazalo relevantnim okvirom za tumačenje glavnih uporišta onodobne diskografske industrije. Za razliku od globalizacije kao noseće značajke današnje diskografske i glazbene industrije, čini se da je njezino formativno razdoblje obilježila implementacija strategija lokalizacije na više razina: osim lokalizacije na razini same diskografske industrije prisutna je i lokalizacija diskografskog proizvoda. One se osobito očituju u poslovnom modelu EBP-a, koji je od samih početaka pristupio snimanju domaćih autora i izvođača. Značajan dio te produkcije zauzima repertoar na kajkavskom podijeljen u dvije krovne kategorije: glazbu i govor. Osim uvida u status dotičnog repertoara u cjelokupnoj produkciji tvrtke, u radu se ocrtavaju i njegove reperkusije u formiranju reprezentativnih regionalnih primjera, poput kajkavske popevke kao lokalno specifičnog žanra.