Krećući od pretpostavke da su egzonimi, u smislu »riječi u uporabi u određenom jeziku za označavanje geografskih objekata smještenih izvan govornoga područja toga jezika te koje se oblikom razlikuju od imena korištenog u službenom ili ustaljenom jeziku područja gdje je geografski objekt smješten« (definicija UN-ova Glosara iz 2007) pokazatelji vanjskih povijesnih, kao i trenutačnih političkih, kulturnih i ekonomskih odnosa pojedine zajednice, članak istražuje slučaj hrvatskih egzonima zabilježenih u recentnim izdanjima Ivane Crljenko (2016, 2018). Za usporedbu, na isti se način razmatraju (austrijsko-)njemački, mađarski i talijanski egzonimi. U suštini, hrvatski slučaj potvrđuje pretpostavku, iako nekoliko lingvističkih čimbenika iskrivljuje sliku. U članku se usto otkrivaju slabosti definicije pojmova »egzonim« i »endonim« iz postojećega UN-ova Glosara.