E-uprava trebala bi omogućiti jednostavan pristup online servisima javne uprave, jednostavnu komunikaciju s javnim vlastima te smanjiti vrijeme i troškove raznih transakcija s javnom upravom. Trendovi pri pružanju javnih usluga u brojnim državama su implementacija i daljnji razvoj e-uprave no postoji i velika razlika u upotrebi takvih usluga između razvijenih i nerazvijenih država. Kao alat za procjenu, usporedbu i benchmarking razvoja i uspjeha pri implementaciji e-uprave, a s ciljem donošenja racionalnih odluka o razvoju e-uprave, koriste se modeli zrelosti. U modelima zrelosti e-uprave posebna pažnja treba biti usmjerena na kompleksnost e-uprave u sociološkom, tehnološkom i organizacijskom smislu. Ta kompleksnost utjecala je na razvoj brojnih modela zrelosti e-uprave s raznim indikatorima i metrikama. Pregled literature daje odgovore na sljedeća istraživačka pitanja: Koji se indikatori i metrike koriste u najčešće korištenim i/ili diskutiranim modelima zrelosti e-uprave? Jesu li ti indikatori i metrike primjenjivi za e-upravu u Republici Hrvatskoj ili postoji potreba za posebnim modelom? Cilj ovog rada je istaknuti one indikatore i metrike kojima se mogu objektivno mjeriti određene vrijednosti e-uprave te istaknuti one koje zasad nemaju apsolutnu mjeru. Rezultat ovog rada su opisani i analizirani indikatori i metrike korišteni u nekim od najčešće korištenih i/ili diskutiranih modela zrelosti e-uprave. Sintetiziranjem zaključaka ovaj rad daje smjernice za razvoj modela zrelosti e-uprave u Republici Hrvatskoj.