Prezentirani su i analizirani rezultati empirijskog istraživanja o razvoju kombinirane socijalne politike u Hrvatskoj. Kombinirana socijalna politika nov je sustav socijalne politike u kojem vlada, lokalne vlasti, organizacije civilnog društva, trgovačka društva (profitni sektor), obitelj (neformalni sektor) te drugi dionici djeluju na mjestu prijašnjeg monopolističkog položaja države. U takvom sustavu vlast i javna uprava prepoznaju organizacije civilnog društva i druge dionike kao partnere te s njima surađuju u procesu pripreme i donošenja odluka te provedbe socijalnih programa. Trendovi razvoja kombiniranih socijalnih politika ovise o nasljeđu i tipovima socijalnih režima. Razvoj kombinirane socijalne politike aktualan je i u tranzicijskim zemljama i uvelike je obilježen nasljeđem i utjecajem procesa pridruživanja Europskoj uniji. Prijašnja empirijska istraživanja kombinirane socijalne politike u Hrvatskoj upozorila su na probleme razumijevanja tog koncepta i na skromne domete njegova razvoja. U ovom istraživanju posebno je analizirana uloga civilnog društva i javne uprave kao ključnih dionika razvoja kombinirane socijalne politike. Rezultati istraživanja govore da se u Hrvatskoj utire put razvoju kombinirane socijalne politike te da postoje primjeri koji se mogu koristiti kao dobra praksa.