Priobalni ribolov u Hrvatskoj i cijelom priobalnom dijelu Sredozemlja ima dugu tradiciju. Zadnjih godina, ubrzani rast ljudske populacije uzduž obale Sredozemlja dovelo je iskorištavanje morskih resursa do gotovo iscrpljujućih količina što istraživanja ove problematike postavlja u složeni kontekst. Istovremeno, gospodarenje ribarstvom u Sredozemlju ostalo je konvencionalno u svojoj naravi što znači da je gotovo potpuno temeljeno na propisivanju specifičnih karakteristika ribolovnih alata. U radu se iznosi i raspravlja o trenutnom okviru hrvatskog zakonodavstva i zakonskim promjenama u reguliranju priobalnog ribolova u zadnjih 15 godina, te kako su te promjene utjecale na stanje priobalnih resursa, posebice na stanje ciljanih vrsta. Zaključak je da ako želimo poboljšati stanje resursa, moramo uvesti cijeli niz jasnih gospodarskih mjera koje će uključivati zone zabranjenog ribolova, ali i novi pristup koji će aktivno uključivati ribare u procese gospodarenja. Na kraju su iznesene osnovne smjernice budućeg gospodarenja u smislu praćenja i prikupljanja podataka kako to predlaže i traži EU za sve zemlje članice.