U radu čitamo Keynesovu “Opću teoriju zaposlenosti, kamate i novca” iz kuta glavnih uzročnika ekonomske krize. Uspoređujemo Keynesov pristup krizi s pristupima uglednih ekonomista. Držimo da je po Keynesu pad marginalne efikasnosti kapitala glavni uzročnik ekonomske krize i depresije, te da je taj pad nezaobilazna posljedica funkcioniranja kapitalističke tržišne ekonomije. Ovakav zaključak se značajno razlikuje od stavova uglednih suvremenih ekonomista koji drže da je nedostatna potražnja glavni uzročnik krize. Međutim, mislimo da nedovoljna potražnja nije ništa drugo do konzekvenca pregrijane ekonomije suočene s padom MEC-a. Sukladno tome, kriza se ne može spriječiti ekspanzivnom fnancijskom politikom. Keynes je u zadnjoj godini svoga života odstupio od svoje ideje prezentirane u “Općoj teoriji…” i za sebe izjavio da više nije “kejnizijanac”. Mislimo da se ozbiljne sustavne, institucionalne kao i strukturne promjene moraju dogoditi u razvijenim zemljama kako bi se svijet mogao učinkovito boriti sa sadašnjim i budućim krizama.