Ovaj rad je nastavak istraživanja apokrifne priče Abrahamova oporuka koja sadržava zagonetnu pripovijest o posljednjem danu Abrahamova života. Tekst je sačuvan u grčkim, koptskim, arapskim, etiopskim i rumunjskim rukopisima, te u brojnim slavenskim rukopisima među kojima je pet hrvatskih glagoljskih zbornika iz XV.–XVII. stoljeća od kojih nisu svi bili dosad u potpunosti kritički vrednovani. Zato je napravljen sinoptički studij najprije dužih redakcija teksta apokrifa iz Oksfordskoga i Sienskoga zbornika, a zatim kraćih redakcija teksta iz Petrisova i Tkonskog zbornika, te Zbornika iz Berčićeve zbirke br. 5, u usporedbi s najstarijim tekstom iz Oksfordskoga zbornika. U sinopsi su grafički obilježene te potom protumačene podudarnosti i razlike između tekstova, na temelju kojih je zaključeno da je tekst iz Tkonskoga zbornika i Berčićeve zbirke bliži oksfordskomu tekstu, ali postoje i neke sličnosti oksfordskoga i teksta iz Petrisova zbornika. U nastavku je donesena usporedba teksta iz Oksfordskoga zbornika s grčkom kraćom recenzijom apokrifa koju je priredio F. Schmidt u kritičkom izdanju Abrahamove oporuke iz 1986. Istaknute su jezične i tekstološke osobine hrvatskoglagoljske verzije, koja vrlo vjerno, ponegdje i ad litteram, prati grčki tekst, a većina odstupanja od originala u glagoljskom se apokrifu ponajviše odnose na kraćenja i pojednostavnjivanja teksta. Neka odstupanja, međutim, ukazuju na to da hrvatskoglagoljski tekst apokrifa potječe od ranijega grčkoga teksta koji nam više nije dostupan. Stoga se može zaključiti da hrvatskoglagoljska verzija sadrži važan doprinos za istraživanje prvobitnog teksta Abrahamove oporuke.