Aktualne politike i inicijative usmjerene na suzbijanje radikalizacije i nasilnog ekstremizma potiču sustavan međuresorni pristup koji uključuje i organizacije civilnoga društva. Unatoč generalnom prepoznavanju različitih uloga i potencijala civilnog društva u području prevencije i deradikalizacije, u praksi je ipak puno izazova i neznanja što dovodi do toga da civilno društvo ostaje neiskorišteni resurs. U ovome radu prezentiramo potencijale i sposobnosti civilnog društva i njegovih organizacija i zajednica u suzbijanju nasilnog ekstremizma i radikalizacije. Kroz ekstenzivni pregled literature istražujemo dobre prakse u kolaboracijama, kao i ograničenja koja ometaju razvoj holističkog pristupa i angažmana cijelog društva u suzbijanju nasilnog ekstremizma i radikalizacije. Glavni je cilj ovoga rada pružiti jasnu sliku aktualnih propusta i uputiti na probleme koji se moraju rješavati kako bi u perspektivi bilo moguće postići sveobuhvatan i koordiniran pristup u suzbijanju nasilnog ekstremizma i radikalizacije.